Fusnota: Nedavno sam čitao knjigu Allice Miller - Drama Djetinjstva koja mi je otvorila oči na nšto što dugo godina nisam mogao uprijeti prstom: u djetinjstvu nam se događaju stvari (najčešće ružne) koje nam "serviraju roditelji" a mi provodimo cijeli život brfaneći ih, trudimo se živjeti život kakav bi oni htjeli da mi živimo, ili živimo točno onako kako oni ne bi htjeli, kako bilo, sve se vrti oko njih ali mi to nismo svjesni. Itchy je bio ljut na svoje roditelje a mrzio je svijet. Njegov bijes je palucao po svemu oko njega ali nije bio usmjeren ka onima koji su ga stvorili takvog kakav je bio. Njegov bijes nije bio fokusiran i pročišćavajući nego više sila prirode, bez kontrole. Sinead O' Connor je, čini mi se, imala taj moment katarze u "Fire on Babylon", nakon toga je uslijedilo čuveno kidanje slike Pape, a sada 10-ak godina nakon toga doznajemo otkuda taj bijes. Ona je vjerovatno bila i sama svjedokom molestiranja djece pod okriljem crkve i krenula u svoj "boj". No najprije je kanalizirala svoj bijes i obračunala se s majkom. Nakon toga je krenula dalje. Sad kad je vidim ovako bucmastu i smirenu, mislim da i nije baš tako luda kako su je prikazivali u medijima. Borila se za sebe. Santa Claus kod Itchy-a možda predstavlja oca ali nisam psiholog, možda su Santa Claus i njegova žena iz pjesme svi naši očevi i majke...
No comments:
Post a Comment